Kako će korona virus uticati na svetske lidere?
“Pandemija će ljudima pokazati zašto je važno imati prave ljude na vlasti. Glasajte za onoga koga želite u krizi, a ne za onoga ko će vas zabavljati kada je sve u redu”.
Ova izjava Brajana Klasa, kolumniste jednog uglednog svetskog lista, privukla je mnogo pažnje prethodnih nedelja. Korona virus već mesecima okupira pažnju svih domaćih i svetskih medija, a još uvek niko ne zna kada i da li će se svet vratiti u prethodno, redovno stanje. Desetine hiljada preminulih i više od milion i po zaraženih ljudi širom sveta od novog virusa za koji, za sada, nema adekvatnog leka. Do pre svega nekoliko meseci prethodna rečenica zvučala bi kao radnja nekog izuzetno teškog filma. Ipak, svetska stvarnost danas je takva da su životi ogromnog broja ljudi praktično u rukama zdravstvenih stručnjaka i političkih lidera.
Fašistički koreni, uspon i stagnacija Le Penovih
Stranka pod nazivom “Nacionalno narodno okupljanje”, sa simbolom plamena na grbu i ekstremno desničarskih stavova. Iako ovo može zvučati kao opis stranke Marin Le Pen, radi se o opisu francuske profašističke i kolaboracionističke stranke koja je postojala u Francuskoj tokom Drugog svetskog rata.
S obzirom da je Marin Le Pen značajno reformisala bivši Nacionalni front u odnosu na izgled i retoriku stranke u vreme njenog oca Žana Maria Le Pena, te se sada zove “Nacionalno okupljanje” i u njoj nema spomenutog oca, vrlo mračne korene ove političke snage sve je teže uočiti danas. Međutim, detaljnije analize i poređenja, mogu ukazati na prevelike sličnosti i ne u potpunosti nepostojeći kontinuitet u odnosu na prilično mračne snage francuske istorije. Postavlja se pitanje, koliko su se zapravo Le Penovi odrekli svojih vrednosti kroz vreme i da li vrednosti od kojih su krenuli mogu postati vladajuće u francuskom društvu?
Makron je ovaj put u pravu
„Generalni štrajk“, „Ogromni protesti“, „Pritisak na vlast“ ili „Bunt naroda protiv neoliberalizma“. Ovo su najčešći naslovi koji se mogu čuti u poslednjih nedelju dana iz Francuske. Fokus saopštavanja u medijima stavljen je na baklje i brojnost sindikalnih aktivista, dok se zanemaruje razgovor o penzionoj reformi koja je povod svega. Kada se razgrnu sindikalne zastavice i trube, iza njih se krije prilično racionalna reforma, koja je usmerena na budućnost i gađa nepravedno privilegovane u sistemu. Koliko god danas nepopularno zvučalo: Makron je ovaj put u pravu!
Šta čeka Makrona?
Protest bez organizatora u vidu stranaka ili sindikata, a solidne mobilizacione snage, predstavlja novost i za Francusku, gde su protesti česta pojava. Povećanje poreza na dizel gorivo, zarad prelaska na zelenu energiju, navelo je par stotina hiljada Francuza da izraze svoje nezadovoljstvo. Iako bi porez koštao prosečnog vozača novih 13 do 15 evra mesečno, u državi sa prosečnom neto platom od preko 2200 evra, bio je samo povod da građani izraze nezadovoljstvo po više tema. Višenedeljni protesti dali su rezultate. Predsednik je odustao od navedenog poreza, povećan je minimalac za 100 evra, a siromašni deo penzionera i radnici koji rade prekovremeno dobili su značajne poreske olakšice. Osim ovih merljivih dobitaka za deo građana, a novih budžetskih obaveza od 8-10 milijardi evra za državu, pitanje je čijom se političkom pobedom ovo može proglasiti.
Da li će Makronova poseta značiti veće prisustvo Francuske u Srbiji?
Najavljeni dolazak predsednika Emanuela Makrona u Beograd odložen je, piše RTS, zbog unutrašnje situacije u Francuskoj. Kako se navodi, poseta nije otkazana, već će biti odložena za nekoliko nedelja.
Makron i zamka glasača više srednje klase
Rejting francuskih predsednika tokom mandata tradicionalno se nalazi na prilično niskom nivou. Od Širaka, preko Sarkozija i Olanda, do Makrona, već u prvoj godini mandata rejting nosioca ove najviše državne funkcije padao je ispod 50% podrške birača. Razlozi ovako niskih rejtinga variraju od slučaja do slučaja, od neslaganja sa konkretnim politikama do skandala iz privatnog života. Sadašnji centristički predsednik, Emanuel Makron, nalazi se na podršci od 1/3 birača koji podržavaju njegov rad i 2/3 koji ga ne podržavaju (Elabe, Kantar, Ifop, BVA, YouGov i drugi). Ukoliko se analiziraju istraživanja koja su se bavila ovom temom, može se doći do jedinstvenih podataka za ovaj slučaj. Za relativno loš rejting sadašnjeg predsednika najviše možemo okriviti zamku fokusiranja diskursa i politika na glasače više srednje klase, a koja se održava na više nivoa.
Bivši francuski premijer Vals kao gradonačelnik Barselone?
Bivši francuski premijer, trenutno poslanik u poslaničkoj grupi vladajuće partije Republika u pokretu, najavio je svoju kandidaturu za gradonačelnika Barselone. Nakon višemesečnih spekulacija o njegovoj kandidaturi, kao i pojavljivanja na mitinzima podrške ostajanju Katalonije u sastavu Španije i gostovanja u raznim katalonskim medijima, Manuel Vals potvrdio je učešće na aprilskim izborima sledeće godine ispred nezavisne liste. Njegovu listu će najverovatnije podržati samostalno najjača stranka u Barseloni i Kataloniji, centristička partija „Građani“ (Ciudadanos) koja se protivila otcepljenju. Predsednik ove stranke, Albert Rivera, rekao je da je Vals “najbolji čovek koji može da oporavi prestiž Barselone i pobedi separatizam i populizam na biračkom mestu”. U ovom izbornom pohodu, Vals će imati neke prednosti u odnosu na svoje protivnike, ali i nekoliko hendikepa.
Da li Makronova Francuska može biti saveznik Trampu?
U maju mesecu prošle godine Emanuel Makron je postao predsednik Francuske ubedljivom pobedom u drugom krugu nad kandidatknjom desnog populizma, Marin Le Pen. Ubrzo nakon toga, svoju popularnost uspeo je da kanališe kroz novu pobedu na parlamentarnim izborima, gde je njegova „Republika u pokretu“ osvojila ubedljivu samostalnu većinu i prekinula dominaciju socijalista i republikanaca. I pored ogromne popularnosti tokom boravka u vladi Manuela Valsa, malo ko je mogao očekivati da će samo godinu dana kasnije, najmlađi izabrani lider Francuske nakon Napoleona biti jedan od lidera „nove Evrope“.