Ubistvo afro-amerikanca Džordža Flojda u Mineapolisu dovelo je do masovnih protesta koji prethodnih dana potresaju čitave Sjedinjene Države, ali i ostatak sveta. Ovaj događaj bio je samo povod da se pitanje rasnih odnosa ponovo pojavi kao tema broj jedan u ovoj državi. Nakon usvajanja Zakona o građanskim pravima 1964. godine, problemi afro-američke populacije u SAD bili su privremeno rešeni. Ipak, prethodnih godina primetan je sve veći jaz po socijalnim i društvenim pitanjima među građanima SAD.
Flojdovo ubistvo poteglo je ponovo pitanje položaja manjinskih grupa unutar Sjedinjenih Država, a u narednom tekstu videćemo kako su pojedine društvene grupe glasale na prethodnim izborima i kako ponašanje predsednika Trampa može uticati njegov, ali i na rejting njegovog demokratskog protivkandidata Džoa Bajdena.
Najznačajnije teme za građane
Istraživanje agencije YouGov sa početka COVID-19 krize ove godine pokazalo je da je za 22% građana SAD zdravstvena zaštita najznačajnija tema. Nešto manji broj njih je označio ekonomiju, penzioni sistem i zaštitu životne sredine kao ključne teme. Korona virus i aktuelni protesti su, osim ogromnog otpuštanja i broja zaraženih i preminulih u SAD, doveo i do velikih promena u javnom mnjenju građana. Istraživanje iste agencije sa početka juna govori nam da je došlo do još veće koncentracije glasova oko teme zdravstvene zaštite (26%) i ekonomije i poslova (20%), ali i do, potpuno očekivano, rasta značaja teme građanskih prava (rast od 300% u odnosu na april).
Takođe, postoje i velika razmimoilaženja po ovim pitanjima od strane republikanskih i demokratskih glasača. Za republikance je tema ekonomije i dalje ubedljivo tema broj jedan i to sa preko 30% glasača koji kažu da im je to najvažnija tema. Demokrate, pak, ovu temu stavljaju tek na četvrto mesto sa 10%. Sa druge strane, tema građanskih prava je demokratama na 14% po značaju i očekivano je da će u narednom periodu dodatno rasti, dok je kod republikanaca u „donjem delu“ po značaju sa svega 6%.
Stoga, ponašanje predsednika Trampa ne treba puno da čudi. Produbljivanje građanskih sukoba prikrivanjem empatije i dodatnim zaoštravanjem odnosa prema demonstrantima jasan je znak da se Tramp na ovaj način obraća svojoj čvrstoj bazi kako bi prikrio velike poteškoće sa kojima se američka ekonomija trenutno suočava, uz minimalne gubitke na konto sukoba usled nejednakih građanskih prava.
Društvena podeljenost američkog biračkog tela
Dok se broj konzervativnih birača u SAD kontinuirano smanjuje kako vreme odmiče, tako se broj liberalnih birača povećava. Istraživanje agencije Pew Research Center pokazuje da se broj tvrdih republikanaca od 2002. godine do danas umanjio za 4%, dok je u istom periodu procenat tvrdih demokrata stagnirao. Sa druge strane, broj onih koji se ubrajaju u blage glasače demokrata/republikanaca ili u nezavisne glasače porastao je za 6% i to mahom demokratskih glasača. Ovo je jasan pokazatelj da se snaga republikanaca sa trenutnom političkom ponudom smanjuje i da će biti potrebno određeno ideološko pomeranje kako bi partija bila konkurentna ubuduće.
Iako se ova teza može dovesti u pitanje budući da je Tramp 2016. godine pobedio Hilari Klinton, treba imati u vidu da je pobeda Trampa ostvarena dobrom teritorijalnom raspoređenošću glasova i anti-sistemskim pristupom. Hilari Klinton je 2016. godine u ukupnom zbiru glasova imala 2% više od Donalda Trampa, ali je zbog elektorskog načina glasanja Tramp pobedio zahvaljujući tesnim pobedama u Pensilvaniji, Mičigenu i Viskonsinu.
Takođe, Tramp je tada predstavljao osobu koja je uživala veliku nacionalnu popularnost i prepoznatljivost, borca protiv establišmenta i „čoveka koji će raskrstiti sa lošim sistemom“. Na taj način, osim standardne republikanske baze, uspeo je da mobiliše generalno manje zainteresovane društvene grupe, ali i da demobiliše pojedine grupe koje su istorijski bile odane demokratama. Tako je Tramp 2016. uspeo da spusti Hilari Klinton među mladima do 29 godina na 55% u odnosu na 60% koje je Obama osvojio 2012. ili čak 66% iz 2008. Osim toga, anti-sistemskim pristupom uspeo je da pridobije većinu belih radnika, ljudi sa nižim obrazovnim nivoom, a čak i pojedine grupe sa levog spektra. Tako je uspeo da dobije podršku od preko 50% među ljudima sa maksimalno završenom srednjom školom, što je poslednji put pošlo za rukom Bušu mlađem 2004. godine.
Ovog puta nije realno očekivati da će Tramp imati uz sebe sve prethodno nabrojane grupe. Načinom na koji pristupa protestima, korona virusu i recesiji koja sledi, on je pokazao manjak interesovanja da obuhvati širi spektar birača od tradicionalno desno orijentisanih konzervativaca. Istorijski ekonomski uspesi koje je SAD beležila, prvenstveno na polju nezaposlenosti, brzo su pali u vodu i trenutno je nezaposlenost veliki problem sa kojim se suočavaju. Istovremeno, predsednik je rastrzan između otvaranja zemlje i što bržeg oporavka ekonomije i vođenju računa o zdravlju ljudi i održavanju zdravstvenih mera na visokom nivou. Na sve to, manjak empatije prema demonstrantima dodatno smanjuju Trampu prostor za manevrisanje sa nezavisnim biračima.
Poslednje istraživanje agencije YouGov pokazuje nam da velika većina (53%) građana misli da su se sa dolaskom Trampa na vlast rasni odnosi pogoršali, naspram samo 17% onih koji misle da su odnosi poboljšani. I po ovom pitanju jasno se uočava razlika između konzervativnih glasača republikanaca i liberalnih demokratskih glasača. Ona grupa koja će svakako predstavljati prekretnicu, nezavisni glasači, uklapaju se u prosek i mogu biti velika prepreka Trampu za reizbor. Takođe, preko polovine ispitanika se ne slaže sa načinom na koji se Tramp do sada nosi sa protestima. Veliki je i broj republikanaca koji podržavaju mirne demonstracije i ne odobravaju izvođenje vojske na ulice.
Teritorijalna podeljenost američkog biračkog tela
Tradicionalno su birači republikanaca koncentrisani na jugu i na srednjem zapadu, dok su demokrate jače u zapadnim državama i na severoistoku. Prema trenutnim istraživanjima, na severoistoku Tramp trenutno vodi samo u Pensilvaniji, a ta prednost varira od istraživačke agencije i uglavnom ne prelazi 2-4% prednosti za nekog od kandidata. Na srednjem zapadu, situacija za Trampa trenutno nije dobra. Osim Mičigena i Viskonsina gde ima blagi zaostatak u odnosu na Bajdena, Tramp gubi i u drugom distriktu Nebraske, Ohaju i Minesoti, a tradicionalno demokrate pobeđuju i u Ilinoisu.
Zapad tradicionalno zbog nedostižne prednosti demokrata u Kaliforniji (najvećoj zemlji) pripada Demokratskoj partiji. Tako bi trebalo da bude i ovog puta, s tim da prema trenutnim istraživanjima čak i generalno crvena Arizona pripada Bajdenu.
Najinteresantnije je trenutno na jugu gde su dve od četiri najveće zemlje (Teksas i Florida) postale gotovo potpuno ujednačene u podršci kandidatima. U Floridi Bajden čak trenutno i vodi, dok su kandidati u Teksasu u potpunosti izjednačeni prema poslednjim anketama. Ukoliko se ovakav trend dugoročno nastavi, demokrate će imati realne šanse da pobeđuju u svih deset najvećih saveznih država na osnovu čega bi mogle obezbediti 256 elektorskih glasova samo na osnovu tih država (270 je potrebno za pobedu na izborima).
[click_to_tweet tweet=“Protesti u krupnom planu u odnosu na loše upravljanje korona virusom i ekonomskom recesijom koja sledi Trampu mogu doneti benefite u vidu malog uticaja koji tema ima na njegove glasače. | “ quote=“Protesti u krupnom planu u odnosu na loše upravljanje korona virusom i ekonomskom recesijom koja sledi Trampu mogu doneti benefite u vidu malog uticaja koji tema ima na njegove glasače.“]
Zaključak
Donald Tramp imaće puno problema da obezbedi sebi drugi mandat. Odsustvo normalnih uslova za vođenje kampanje i susretanje sa tri goruća problema predstavljaće ogromnu prepreku za preskakanje. Naspram sebe ima protivnika, koji i pored obavljanja potpredsedničke funkcije u dva mandata, prema mišljenju većine građana nema istaknute liderske sposobnosti. Bajdenu se zamera starost, nedovoljna preduzimljivost i iskorišćavanje trenutne situacije. Ipak, u odnosu na Hilari Klinton Bajden je bolji kandidat po više parametara.
Bajden će imati veću podršku afro-amerikanaca i zbog Baraka Obame kojem je bio potpredsednik i zbog trenutne situacije. Osim njih, Bajden je prihvatljiviji kandidat za umerene i nezavisne birače nego što je to bila Hilari Klinton.
Za sada, ubistvo Džordža Flojda na Trampove šanse za reizbor nije značajno uticalo, a naredne nedelje pokazaće nam pravac u kojem će se protesti kretati. Izostanak organizatora može dovesti do brzog završetka protesta, kao i do neželjenih sukoba koji ih mogu kompromitovati i ispostaviti se povoljnim po Trampa. Uz to, tema protesta u krupnom planu u odnosu na temu lošeg upravljanja korona virusom i najavljenom velikom ekonomskom recesijom koja sledi Trampu može doneti benefite u vidu malog uticaja koji tema ima na njegove glasače.