donald tramp

„Tiha većina“ je pobedila Trampa

Od rasnih nemira 1968, nastalih povodom ubistva afroameričkog lidera Martina Lutera Kinga, u američkom političkom diskursu javio se termin „tiha većina“. Ovu kovanicu iskoristio je republikanski predsednički kandidat Ričard Nikson, ne bi li njome označio umerene američke belce, koji nisu politički glasni, ali im se nije sviđalo nasilje na ulicama i koji su bili spremni da glasanjem za republikance to okončaju. Tada se ustalila i kontroverzna fraza „zakon i red“, koja je u narednim decenijama neretko bila eufemizam za represivne mere nad afroamerikancima.
Atmosfera pred ovogodišnje američke izbore bila je drugačija u odnosu na sve prethodne. Od pandemije koronavirusa, preko ekonomskog pada povezanim sa zarazom, pa do rasnih nemira nastalih povodom ubistva Džordža Flojda, uticaji na izbornu trku bili su brojni. Različiti komentatori pokušali su da interpretiraju ovogodišnje izbore na najrazličitije načine.
Oni bliži demokratama ovu trku su predstavljali kao identičnu onoj 1992, kada se Džordž Buš Stariji kandidovao za reizbor u godini recesije i izgubio od Bila Klintona. Na drugoj strani, konzervativni komentatori su ovu trku interpretirali kao trku najsličnijoj onoj iz 1968, kada je Ričard Nikson na haos izazvan rasnim nemirima, jasnim porukama „reda i zakona“ osvojio glasove „tihe većine“ umerene bele srednje klase i pobedio. Međutim, ova trka se pokazala kao školska i predvidiva izborna kampanja, iako su okolnosti možda mogle da navedu na neke prethodne primere kao najbolje paralele. Takozvana „tiha većina“ imala je svoju ulogu i na ovim izborima, ali ne onu istu iz 1968.

Da li su ovogodišnji izbori bili specifični?

Koliko god društvene okolnosti bile različite, a obična terenska kampanja bila izmenjena zbog uslova koje su diktirali koronavirus i pandemijske mere, osnovna politička pravila se nisu menjala. Kao i na svim izborima ikada, kandidati imaju svoje tvrde baze podržavalaca i za pobedu je potrebno da na svoju stranu privuku neodlučne glasače i ukoliko uspeju neke od mekih protivničkih birača. Da bi to uspeli, kandidati smišljaju izbornu strategiju i poruke koje mogu targetirane birače da privuku, ali i da svoju tvrdu bazu izvedu u velikim brojevima na birališta. Ova pravila važe od kad postoji demokratija, te su važila i na ovim izborima.
Kao što sam najavio i u svom tekstu za Blic u avgustu, ovogodišnji izbori lomili su se oko dve biračke grupe, dobrostojećih belaca iz predgrađa i belaca radnika iz deindustrijalizovanih krajeva. Dok su prvi još od perioda Nikosna više bili naklonjeni republikancima, drugi su još od perioda Ruzvelta bili tvrda sindikalna baza demokrata. Međutim, u poslednjih 30 godina promene u ekonomiji i u kulturi, pretvorile su ove grupacije u vrlo kolebljive grupe glasača.
Razvoj tehnologije i međunarodna trgovina imali su jak uticaj na deindustrijalizaciju radničkih država poput Viskonsina, Mičigena, Pensilvanije ili Ohaja. Ovi trendovi su učinili preostala radna mesta u proizvodnji vrlo ranjivim, a levičaski talasi u savremenoj kulturi takođe nisu nešto što se naročito dopalo belcima radnicima. Protiv klasičnih probiznis republikanaca, ovi radnici su uvek podržavali demokrate uz sve mane.
Međutim, netipični republikanski kandidat Donald Tramp je svojim zalaganjem protiv međunarodne trgovine, retorikom protiv elita i uz tvrde kulturološki desničarske stavove uspeo da arituliše bes belaca radnika i privuče njihove glasove. Na ovaj način je uspeo da preuzme Mičigen, Viskonsin i Pensilvaniju za po manje od 1% i pobedi Hilari Klinton uprkos manjku glasova na nacionalnom nivou.
Na drugoj strani, dok je Tramp uspešno privukao belce radnike, demokrate su se sve uspešnije probijali u nekada republikanska predgrađa. Belci sa visokim obrazovanjem, solidnim primanjima i kućom u predgrađu, nisu bili oduševljeni Donaldom Trampom i haosom koji proizvodi. Najvećim delom ženski deo ove grupacije je još tokom midterms izbora 2018. krenuo da se odliva ka demokratama. Zahvaljujući najvećim delom ovim glasovima, Demokratska stranka je te godine preuzela većinu u Predstavničkom domu. Ovi trendovi su počeli da ugrožavaju Trampa u državama na Jugu poput Džordžije, Arizone, Severne Karoline i čak donekle Teksasa.
Zbog ovih razloga, strategija obojice kandidata bazirala se na pobedi u ove dve grupacije glasača i nalaženju poruka za njih. Beli radnici su Džou Bajdenu bili važni da bi povratio bivše demokratske tvrđave poput Viskonsina, Pensilvanije i Mičigena, a Donaldu Trampu da bi ove tek osvojene države zadržao. Dobrostojeći belci u predgrađima su bili važni Trampu, jer bez pobede u ovoj grupaciji bi izgubio čitav niz država širom Amerike, a Bajdenu jer su bili najkraći put do pobede.

Borba za neodlučne

Jedan od najvećih izbornih hendikepa Donalda Trampa je njegova niska popularnost van tvrde baze. Njegova prihvaćenost u javnosti od početka mandata kretala se na oko 40%, što znači da mu je neto popularnost bila u konstatnom dvocifrenom minusu. Ovome je i doprineo trapav odnos prema koronavirusu, koji je ostalim liderima na Zapadu mahom popravio rejtinge. Takođe, za razliku od trke 2016. kada je u anketama bio percipiran kao umerenijih stavova od Hilari Klinton, na ovogodišnjim izborima je bio percipiran kao ideološki ekstremniji od svog protivnika.
Protivnik aktulenog predsednika, Džo Bajden, je uz sve mane imao nekoliko očiglednih startnih prednosti. Njegova popularnost u javnosti je bila blago neto pozitivna, percipiran je kao vrednosno umereniji i za razliku od drugih establišment demokrata, manje kao „elitista“ ili „snob“. Iako nije bio u pitanju naročito harizmatičan i inspirativan kandidat, percepcija umerenosti i neto pozitivan rejting bili su velika prednost protiv nepopularnog i polarizujućeg predsednika.
Kod belaca radnika bitka je tokom cele izborne kampanje bila gusta. Dok su se sa predsednikom više slagali po kulturološkim pitanjima i protivljenju slobodnoj trgovini, Bajdenova leva ekonomska agenda im je bila bliža. Onog momenta kada su u Pensilvaniji stigli rezultati iz radničkog okruga Eri, u kojem je Bajden pobedio, bilo je jasno da će kandidat demokrata u ovoj grupi imati blagu prednost.
Međutim, glavna bitka vodila se za umerene bele glasače iz predgrađa, koji su u svakoj iole kolebljivoj državi mogli da naprave prevagu. Takozvana „tiha većina“ iz vremena Niksona i na ovim izborima imala je ključnu ulogu. Ono što je razlika u odnosu na prethodne izborne cikluse je što današnji belac iz predgrađa nije isti onaj belac iz predgrađa iz 1968. Iako ne voli nasilje, rasne nemire ili slogane o ukidanju sredstava policiji, danas je dosta liberalnijih stavova i shvata bar delimično afromerički ugao gledanja na društvene probleme. Takođe, iako sve više gravitira ka demokratama, priče o „demokratskom socijalizmu“, otvorenoj granici sa Meksikom ili ukidanju privatnog zdravstvenog osiguranja, nailaze na njegov otpor kao „ekstremne“.
Donald Tramp je uz ponavljanje fraza o „zakonu i redu“, da je „Bajden trojanski konj koji će dovesti na vlast socijaliste“ ili pretnji da ako demokrate pobede da će predgrađa biti ukinuta, pokušao da zaplaši ove glasače. Konstatno je govorio da ukoliko Bajden pobedi da će Amerika krenuti da liči na Portland, koji je zadesio potpuni haos zbog rasnih nemira. Svi ovi pokušaji imali su za cilj da trku u 2020. pretvore u onu iz 1968, a Bajdena u nekoga ko je trojanski konj za ekstremiste, te „tihu većinu“ izvedu na birališta u korist Trampa kao garanta stabilnosti.

Bajdenov poduhvat i "tiha većina"

Iako je imao više startnih prednosti, Džo Bajden je imao brojne izazove u prilasku belcima iz predgrađa. Sa jedne strane Donald Tramp je bio neobični kandidat koji je sejao haos i dezinformacije, ali i uprkos svemu imao solidan rejting kod ovih birača kada se radi o ekonomskim pitanjima. Na drugoj strani trpeo je pritiske levog krila svoje partije oličenog u Berniju Sandersu i Aleksandriji Okasio Kortez, da bude više levičar, a manje umereni centrista.
Uprkos tome, Bajdenov tim u potpunosti je ignorisao šum sa obe strane i fokusirao se da Bajdenova trka bude dobra imitacija uspešnih trka demokrata centrista sa midterms izbora 2018. Dok je Tramp organizovao ogromne mitinge pune glasnih i entuzijastičnih podržavalaca kao demonstraciju sile, Bajdenov tim je dosta precizinije targetirao glasače i nije se izlagao rizicima pandemije. Aktuelni predsednik se u finišu kampanje trudio da se posveti „glasnoj manjini“ svojih fanatičnih podržavalaca sa crvenim MAGA kačketima, dok se Bajden posvetio pridobijanju „tihe većine“ porukama jedinstva, kompetetnosti i umerenosti.
"
Aktuelni predsednik se u finišu kampanje trudio da se posveti „glasnoj manjini“ svojih fanatičnih podržavalaca sa crvenim MAGA kačketima, dok se Bajden posvetio pridobijanju „tihe većine“ porukama jedinstva, kompetetnosti i umerenosti.
"
Ova „tiha većina“ Bajdenu je isporučila ubedljivu pobedu. Među najbrojnim umerenim glasačima, Bajden je pobedio 64% naspram 33% (12% više od Hilari Klinton). U predgrađima je pobedio Trampa sa 50% naspram 48%, iako je Tramp pobedio 2016. Hilari Klinton u ovim zonama sa 50% prema 45%. Sa sličnom marginom pobedio je i među srednjom klasom ukupno. Vešto targetiranje ovih grupacija Bajdenu je omogućilo pobedu i u tradicionalno republikanskim državama pop ut Arizone i Džordžije, ali i da povrati Viskonsin i Mičigen.
Potvrda uspešnosti ovog pristupa Bajdena srušila je dva uvrežena politička mita. Jedan da samo tvrdo levi pristup Bernija Sandersa može pobediti republikance, te da je biti umeren politički propao pristup. Drugi da u Americi postoji ogromna belačka „tiha većina“ koja nije politički glasna, nema je u anketama i koja će doneti Trampu pobedu. Dok su prvi mit oborili sami rezultati 2018. i 2020, drugi mit je tek delimično oboren. U Americi zaista postoji „tiha većina“ birača koji su umereni i nisu politički glasni, ali ta većina više nije republikanska i na ovim izborima je pobedila Trampa.
Tekst je originalno objavljen u dnevnom listu Blic 21.11.2020.

Budite u toku sa svetskim političkim trendovima!

Prijavite se na našu mejling listu i slaćemo Vam najsvežije analize o spoljnoj politici.

    Leave a Reply

    Your email address will not be published. Required fields are marked *

    Slični tekstovi

    Džo Bajden - White House
    Sjedinjene Američke Države
    Dimitrije Milić
    Šta donosi Bajdenov klimatski program i zašto je važan

    Od početka ove godine kada se radi o klimatskim i srodnim pitanjima u medijima dominiraju dve paralelne vrste vesti. Na jednoj strani, konstatno dolaze loše vesti koje se tiču posledica klimatskih promena, sa aktuelnom velikom pažnjom na rekordne suše na evropskom kontinentu. Kada u pitanju nisu evropske suše, onda su to požari u Kaliforniji, nekada je otopljavanje još jednog glečera na Arktiku ili pomor ribe zbog porasti temperature mora i zračenja.

    Nastavi čitanje »
    Zastava Kipra - Canva
    Uncategorized
    Dimitrije Milić
    Energetska kriza i Kipar – šanse i rizici

    Kada se govori o aktuelnom problemu energetskog snabdevanja Evropske unije, koje će odložiti zelenu tranziciju na neko vreme, najveći fokus je na Nemačkoj. U pitanju je najveća ekonomija u Evropskoj uniji, ali ujedno i njen najveći uvoznik ruskog prirodnog gasa, gde se u ovoj državi koristi od industrije, preko proizvodnje električne energije do grejanja domaćinstava. Kao takva, već je poznato ranjiva u aktuelnoj političkoj situaciji. Međutim, preveliko usmerenje ka Nemačkoj skreće pažnju sa drugih država koje se takođe suočavaju sa energetskim problemima i koji nisu nužno vezani za Rusiju.

    Nastavi čitanje »
    Punjenje električnog vozila - Unspash
    Nemačka
    Dimitrije Milić
    Električna vozila u strategijama zelene tranzicije

    Kada se analizira skoro svaki plan za zelenu tranziciju ili smanjenje štetnih emisija gotovo svake vlade u svetu, mogu se primeiti određene sličnosti. Osim izbacivanja ili ograničavanja upotrebe uglja, najveći broj ovih planova predviđa postavljene ciljeve ili konkretne podsticaje za upotrebu električnih vozila. Od Sjedinjenih Američkih Država, preko Ujedinjnog Kraljevstva do Nemačke, električna vozila u nacionalnim strategijama imaju važno mesto.

    Nastavi čitanje »

    Budite informisani!

    Prijavite se na našu mejling listu i primajte redovno obaveštenja o našim novim tekstovima.