U nastavku možete pročitati kratak komentar bivšeg korporativnog senior menadžera dr Ivana Stefanovića za Novi treći put na temu američkih izbora i njihovog uticaja na ekonomiju.
Verovatnoće za pobedu
Očekivanja i procene su da će Potpredsednik Bajden pobediti na američkim izborima. Da su normalna vremena, i da nije još svež u sećanju šok od pre četiri godine kada je Tramp pobedio uprkos sličnim predviđanjima analitičara – ove procene bi bile maltene garantovane, uzevši u obzir da dva dana pre izbora, Bajden ima jasnu prednost u četiri najvažnije swing države: na severu u Viskonsinu i Pensilvaniji, i na jugu na Floridi i u Arizoni.
Predsednik Tramp je iznenadio ceo svet pre četiri godine, i pobedio Hilari Klinton u sve ove četiri države (istina minimalnim razlikama, od manje od 1%, osim u Arizoni gde je imao prednost od 4%) – što mu je u konačnici omogućilo pobedu u elektorskom koledžu uprkos činjenici da je osvojio čak tri miliona glasova manje od Hilari Klinton. New York Times / Sienna College ankete sada daju prednost Potpredsedniku Bajdenu od 3% na Floridi do čak 11% u Viskonsinu.
Real Clear Politics prosek svih relevantnih anketa daje prednost od oko 7% Potpredsedniku Bajdenu na nivou celih SAD, tako da bi uprkos oprezu spomenutom na početku, i uprkos arhaičnim i nepotrebnim devijacijama u procesu demokratskog odlučivanja koje uvodi elektorski koledž, ovo ipak trebalo da bude gotova trka, čak sa mogućom sweep pobedom Bajdena, koja bi podrazumevala da i Senat pređe iz republikanske u demokratsku većinu.
Ekonomska predviđanja
U ovom poslednjem slučaju (demokratski sweep), ekonomski efekti bi bili najbolji – kako po SAD, tako i po ceo svet. Moody’s Analytics procenjuje da bi u ovom scenariju američki realni BDP rastao prosečno 4,2% godišnje, sa prosečnom nezaposlenošću od samo 5,4% tokom četiri godine Bajdenovog mandata. U (malo verovatnoj, ali najrelevantnijoj za poređenje ekonomskih efekata predloženih politika) republikanskoj sweep pobedi na izborima, gde Tramp osvaja drugi mandat, Senat ostaje pod republikanskom kontrolom, a Predstavnički dom se takođe vraća pod republikansku kontrolu – prosečni BDP rast tokom 2020-2024. bi bio 3,1% (1,1% manje nego u prvom scenariju), a prosečna nezaposlenost bi bila 6,4% (1,0% više nego u prvom scenariju).
Bez ulaženja u dublju analizu, osnovna razlika između ova dva ekonomska pristupa je u osnovi namera Potpredsednika Bajdena da fokus ekonomske politike bude na prednostima za domaćinstva sa nižim i srednjim primanjima, kao i na nastavku globalno integrisane trgovinske politike SAD, sa snažnim investicijama u sprečavanje klimatskih promena i u infrastrukturu.
Ovo bi bilo finansirano budžetskim deficitom i vraćanjem korporativnih i ličnih poreza na nivo pre Trampovih poreskih olakšica uvedenih početkom njegovog aktuelnog mandata (porez na korporativni profit bi se povećao sa 21% na 28%, najviše poresko opterećenje za privatne prihode bi se vratilo na 39,6%, a uvela bi se i posebna poreska opterećenja za prihode od dividendi i kamata od preko 1 milion dolara godišnje). Procenjuje se da bi, u socijalno odgovornom maniru, čak 75% poreskog opterećenja podnelo 1% poreskih obveznika na vrhu skale primanja.
Predsednik Tramp, nasuprot ovome, obećava nastavak trgovinskih „ratova“, političko/ekonomski izolacionizam SAD, nastavak poreskih olakšica uvedenih na početku njegovog mandata (koje kumulativno „koštaju“ američku saveznu kasu 1,9 trilion dolara od 2020 – 2030). Istini za volju, i Tramp predlaže ambiciozan program infrastrukturnih investicija (vredan čak 1 trilion dolara tokom naredne decenije), ali sa druge strane uvodi mere štednje smanjujući finansiranje za zdravstvo, obrazovanje i socijalu u iznosu od 740 milijardi dolara.
U zaključku, sve ukazuje na pobedu Potpredsednika Bajdena. U interesu Amerike, celog sveta i naravno Srbije (nasuprot pojednostavljenim i kratkoročnim tumačenjima naših interesa, kao da oni mogu ići mimo celog sveta) – nadajmo se da je ovaj put ova procena tačna, i da ćemo već u sredu imati jasan rezultat američkih izbora.