Žene na protestu
Žene na protestu

Zašto su glasovi žena sve važniji za izbornu pobedu?

Kada se analiziraju pravilnosti glasanja različitih delova biračkog tela, primetne su velike promene u državama Zapada. Primetno je da se tradicionalna politička scena izmenila i da važe nova pravila igre. Uspon izrazite desnice i zelenih predstavlja jedan od evropskih trendova u prethodnoj deceniji, dok opadanje tradicionalnih partija predstavlja drugi. U Americi su dve tradicionalne stranke opastale, ali su razmenile određene glasačke grupe.

Međutim, jedan trend važi za ceo zapadni svet i ne deluje da će se skorije promeniti. Radi se o sve većem uticaju žena na politiku i izbore. Sa jedne strane se može pratiti kroz uspon žena liderki na različitim političkim funkcijama, a sa druge strane kroz sve različitije glasanje žena od muškaraca u svim državama.

Dok su ranije u dublju analizu glasanja žena mahom ulazili samo politički stratezi, zbog interesa svojih kampanja, danas je to važnije pitanje u javnosti. Podaci iz različitih država govore da su žene na Zapadu imale velikog uticaja na to ko će u kojoj državi biti izabran, a da će ta uloga samo rasti.

Glasanje i žene

Od kad su se žene izborile za pravo glasa, zahvaljujući višedecenijskoj borbi sifražetkinja, važi percepcija da su žene bliže glasanju za leve i druge društveno progresivne partije. Od Amerike, preko Francuske ili Ujedinjenog Kraljevstva i Nemačke, žene su se u proseku više opredeljivale za demokrate, odnosno u Evropi za socijaldemokratske partije. Međutim, ta razlika nije bila velika.

Ukoliko se sadašnji trendovi nastave i mlađe žene budu kroz godine sve uticajnije na izborne rezultate, tvrdo desne snage teško će doći do vlasti na Zapadu.

Percepcija toga vremena je bila da zbog tradicionalnih rodnih uloga, muškarci i žene imaju različita životna iskustva. Različita proživljena iskustva formiraju različito shvatanje određenih problema i rešenja za njih. Zbog tradicionalne društvene uloge žena koja podrazumeva brigu prema ljudima iz njihovog okruženja, afiniteti njih kao glasačke grupe bili su bliži podršci državnim programima zdravstva, obrazovanja i socijalnog staranja, a manje različitim ratnim politikama i tržišnim merama.

Iz tog razloga, žene su bile sklonije da glasaju za stranke koje imaju politički program na liniji socijalne odgovornosti i širenja društvenih sloboda. Po pravilu su to bile stranke umerene levice, koje su uvek u svom sastavu imale i uticajno feminističko krilo. Desnici su bile sklone konzervativnije žene, čiji je broj opadao kroz vreme.

Jačanje i sve veći uticaj feminističkog pokreta, uključivanje ženskog ugla gledanja u popularnu kulturu i takozvani „kulturološki ratovi“ ovu razliku su dodatno proširili. Žene danas glasaju nezavisnije od muškarca iz svog okruženja, svesnije su svog identiteta i više se opredeljuju u skladu sa problemima svoje grupe. To se veoma brzo videlo i na biračkim mestima širom Zapada.

Koga glasaju žene?

Ono što u politici mahom ne važi je da će pripadnici određene grupe da uvek glasaju za pripadnika svoje grupe. Šansa da će imigrant glasati za lidera stranog porekla ili da će mlad čovek glasati za mladog kandidata, ne važi nužno. Takva je situacija i kod žena na Zapadu. Iako postoje studije koje pokazuju da su žene sklonije da glasaju ako je kandidat zapravo kandidatkinja, to je daleko od glavnog kriterijuma.

Ključan kriterijum kod žena predstavljaju političke pozicije tog kandidata ili kandidatkinje. Žene na Zapadu su spremne da brane svoja prava (poput reproduktivnih prava), da se mobilizuju protiv ultrakonzervativnih snaga na tvrdoj desnici i sklonije su glasanju za opcije koje su izdašnije sa javnom potrošnjom. Rod lidera ima manje uticaja.

Žene su u Francuskoj 2017. više glasale za Emanuela Makrona nego za njegovu protivkandidatkinju Marin Le Pen (68% prema 32%). Prva žena na čelu Britanije nakon Margaret Tačer, Tereza Mej, bila je izjednačena sa laburistom Džeremijem Korbinom među ženama ukupno (43% prema 43%). Kod žena mlađih od 25 godina je čak izgubila ubedljivo, gde je Korbin dobio čak rekordnih 70% na izborima 2017.

Postoje i suprotni primeri, gde je Hilari Klinton ubedljivo pobedila Trampa kod ženskih glasača sa 54% prema 41%, i to ravnomerno u preko 40 od 50 država. Međutim, na izborima prošle godine, stari beli muškarac Džo Bajden je povećao tu razliku i Trampa pobedio kod ženskih glasača sa 57% prema 42%. Angela Merkel je ka sebi privukla takođe ženske glasače, koji njenoj stranci desnog centra tradicionalno nisu bili skloni. Sa druge strane i ona je svoju partiju izmenila, tako što je prihvatila brojne politike svojih levičarskih protivnika.

Po pravilu, izrazita desnica, ima veliki problem da mobilizuje ženske glasače. Njihovi tvrdo konzervativnistavovi i oštar odnos prema imigraciji, svoju bazu nalaze većinski u muškarcima bez fakultetske diplome. Žene, a naročito one mlađe, za takve opcije značajno manje glasaju i često izlaze da glasaju protiv ovakvih stranaka. Primeri su brojni, od Amerike i Ujedinjenog Kraljevstva, pa do Švedske, gde je za tvrdu desnicu glasalo samo 12% žena, a čak duplo više muškaraca. U Americi je Trampovo pomeranje republikanca udesno, smanjilo podršku žena ovoj partiji i podiglo njihovu izlaznost.

Tereza Mej (Getty Images)
Tereza Mej (Getty Images)

Uticaj žena na izborne ishode

Danas žene na Zapadu glasaju značajno različito od muškaraca, što jeste promenilo izbornu dinamiku, ali još nije odlučujući faktor. Žene su pojedinačno najveća grupa birača, te su i samim tim vrlo heterogena grupa. Kategorije kao što su obrazovanje, etnička pripadnost, godine ili mesto življenja imaju takođe uticaja na njihovo opredeljivanje.

Istraživanja pokazuju da su starije žene konzervativnije i češće glasaju za desnicu, dok su mlađe ubedljivo za progresivne opcije. Tereza Mej svoju pobedu 2017. duguje dobrim delom penzionerkama. Iako je Tramp od Bajdena ubedljivo izgubio kod žena ukupno, uspeo je da pobedi među udatim ženama (51% prema 47%), a izgubi ubedljivo kod neudatih (63% prema 36%) ili afroamerikanki (90% prema 9%). Žene sa sela i iz malih gradova dale su veliku podršku Marin Le Pen, dok je kod onih iz Pariza bila veoma slaba.

Iz tog razloga bi posmatranje žena kao monolitnog glasačkog bloka bilo greška, ali različite grupe ženskih glasača zaista imaju uticaja na finalne rezultate. Ukoliko se sadašnji trendovi nastave i mlađe žene budu kroz godine sve uticajnije na izborne rezultate, tvrdo desne snage teško će doći do vlasti na Zapadu. Na najskorijim izborima bile su uticajne da spreče njihov uspon, ali ne glavne. Ako se sadašnji procesi nastave, ženski glasači će uskoro poslati izrazitu desnicu na Zapadu u političku istoriju.

Tekst je originalno objavljen na sajtu „nova.rs“ 19. aprila 2021.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Slični tekstovi

Džo Bajden - White House
Sjedinjene Američke Države
Dimitrije Milić
Šta donosi Bajdenov klimatski program i zašto je važan

Od početka ove godine kada se radi o klimatskim i srodnim pitanjima u medijima dominiraju dve paralelne vrste vesti. Na jednoj strani, konstatno dolaze loše vesti koje se tiču posledica klimatskih promena, sa aktuelnom velikom pažnjom na rekordne suše na evropskom kontinentu. Kada u pitanju nisu evropske suše, onda su to požari u Kaliforniji, nekada je otopljavanje još jednog glečera na Arktiku ili pomor ribe zbog porasti temperature mora i zračenja.

Nastavi čitanje »
Zastava Kipra - Canva
Uncategorized
Dimitrije Milić
Energetska kriza i Kipar – šanse i rizici

Kada se govori o aktuelnom problemu energetskog snabdevanja Evropske unije, koje će odložiti zelenu tranziciju na neko vreme, najveći fokus je na Nemačkoj. U pitanju je najveća ekonomija u Evropskoj uniji, ali ujedno i njen najveći uvoznik ruskog prirodnog gasa, gde se u ovoj državi koristi od industrije, preko proizvodnje električne energije do grejanja domaćinstava. Kao takva, već je poznato ranjiva u aktuelnoj političkoj situaciji. Međutim, preveliko usmerenje ka Nemačkoj skreće pažnju sa drugih država koje se takođe suočavaju sa energetskim problemima i koji nisu nužno vezani za Rusiju.

Nastavi čitanje »
Punjenje električnog vozila - Unspash
Nemačka
Dimitrije Milić
Električna vozila u strategijama zelene tranzicije

Kada se analizira skoro svaki plan za zelenu tranziciju ili smanjenje štetnih emisija gotovo svake vlade u svetu, mogu se primeiti određene sličnosti. Osim izbacivanja ili ograničavanja upotrebe uglja, najveći broj ovih planova predviđa postavljene ciljeve ili konkretne podsticaje za upotrebu električnih vozila. Od Sjedinjenih Američkih Država, preko Ujedinjnog Kraljevstva do Nemačke, električna vozila u nacionalnim strategijama imaju važno mesto.

Nastavi čitanje »