Tokom prošle nedelje u Rimu je uz najviše državne svečanosti potpisan niz sporazuma o saradnji između Italije i NR Kine. U pitanju su projekti vredni više od dve i po milijarde evra čije finansiranje treba da osigura Kina kroz incijantivu „Jedan pojas i put“, kojoj se Italija memorandumom o saradnji pridružila.



Legitimizacija inicijative
Italija je postala deo ambiciozne strategije, koja je percipirana kao novi put svile sa ciljem da poveže Evropu i Kinu. Negodovanje Sjedinjenih Američkih Država i pojedinih članica Evropske unije je usledilo zbog povećanog kineskog uticaja i legitimizacije inicijative „Jedan pojas i put“ pristupanjem saveznika i članice G7. Vašington je skeptičan da će saradnja imati bilo kakav ekonomski benefit za Italiju, a da će joj narušiti međunarodnu reputaciju na duže staze.
Evropska unija se poslednje dve godine trudi da dođe do jedinstvenog odgovora na rastuće prisustvo Kine u Evropi, od formiranja mehanizma 16+1 do brojnih strateških investicija kao što je kupovina Pirejske luke u Grčkoj. U martu je tim povodom Evropska komisija pripremila dokument „EU – Kina strateški pregled“ koji je nedvosmisleno označio Kinu za glavnog ekonomskog konkurenta i strateškog rivala u raznim industrijama. Evidentna je promena odnosa prema Kini i italijansko samostalno delovanje izaziva dodatnu zabrinutost u Briselu.
Italija je bila među inicijatorima donošenja skrining mehanizma stranih investicija u Evropi 2017. godine, koji je bio usmeren pre svega na kineska ulaganja. Nova italijanska vlada je promenila odnos, ali ipak ostala podeljena kada je u pitanju saradnja sa Kinom. Pokret Pet Zvezda, predvođen Luiđiem Di Majom, glavni je proponent, dok koalicioni partner Liga, sa liderom Mateom Salvinijem tiho negoduje bez konkretnih poteza. Podrška izostaje i u opoziciji kod Demokratske stranke i stranke Napred Italija. Poslednja istraživanja rađena od strane renomirane agencije za ispitivanje javnog mnjenja, Pew istraživačkog centra, pokazuju da dve trećine Italijana gleda nepovoljno na Kinu, što je najveći procenat među evropskim državama.
Ekonomski benefiti
Motivi za saradnju nove vlade su pre svega ekonomski, kako bi privukla preko potrebne investicije, ali i smanjila deficit koji raste usled uvođenja nerealnog plana univerzalnog dohotka. Italija je krajem prošle godine ušla u recesiju, i to treći put u ovoj dekadi. Dodatni faktor koji je uticao na traženje finansiranja domaće infrastrukture je bio i rušenje mosta u Đenovi, koji je izazvao ozbiljan bes javnosti usled dotrajalih mostova i puteva koji se ne održavaju i ne unapređuju zbog mera štednje. Kako bi ostvarili saradnju, italijanska strana je formirala specijalno radno telo koje se bavi isključivo odnosima sa Kinom, a koje je isključilo Ministarstvo spoljnih poslova. Italijanska strana već duže vreme pokušava da poveća promet luka, pre svega u Trstu i Đenovi, i sada vidi priliku da privuče kineska ulaganja i u ove dve luke. Venecijanska luka je, sa druge strane, već potpisala memorandum o saradnji sa lukom u Pireju gde se kineski COSCO pokazao kao dobar partner. Prema navodima portala Diplomat, tokom poslednje decenije Italija je primila oko 23 milijarde dolara investicija iz Kine, što je čini trećim najvećim evropskim primaocem kineskih SDI.
Benefiti saradnje se očekuju i u olakšanom pristupu izvoza italijanskih proizvoda na najbrže rastuće tržište na svetu. Brojni zvaničnici su istakli „jedinstvenu priliku“ koju Italija koristi, jer je prva razvijena ekonomija koja se pridružila inicijativi „Jedan pojas i put“ i otpočela saradnju sa Azijskom infrastrukturnom investicionom bankom. Deluje da rešenje za većinu svojih ekonomskih problema Italija vidi u saradnji sa Kinom.
Sporazum Italije i Kine udaljava Rim od saveznika i to pre svega legitimizacijom inicijative koju su zapadni partneri ocenili kao pretnju za njihove nacionalne i ekonomske interese. BRI je naišao na niz optužbi u prethodnom periodu, od toga da se ne poštuju radna prava, ekološki standardi prilikom investiranja, do uvođenja države u dužničku krizu sa najpoznatijim primerom koji se desio sa lukom u Šri Lanci koju je Kina preuzela zbog nemogućnosti da se vrati kredit. Pojedine zemlje su prošle godine otkazale već dogovorene projekte i žele da smanje svoje učešće u BRI, kao što je slučaj sa Malezijom.
Novi saveznik u Evropi?
Opravdanost za saradnju Italija vidi u ekonomiji koja se nalazi u recesiji i kojoj su potrebne nove investicije. Takođe, suočava se sa dotrajalom infrastrukturom kojoj su potrebna ulaganja, a koje trenutno ne može da nađe kod svojih zapadnih partnera. Šansu za razvoj vidi i u otvaranju novih mogućnosti za povećanje izvoza italijanskih proizvoda na kinesko tržište. Kritike sa druge strane su opravdane zato što otežava jedinstveni odgovor Evrope na strateško rivalstvo sa Kinom. Pojedinačno, države nisu u stanju da pariraju, niti su u poziciji da zaštite svoje interese samostalno. Rizik je prisutan, jer zbog kratkoročnih ekonomskih benefita, Italija može da ugrozi partnerstvo sa zapadnim državama. Kina je možda našla novog saveznika u Evropi, ali je sigurno proširila listu država koje su podržale njenu globalnu ambiciju oličenu u inicijativi „Jedan pojas i put“.
Tekst je objavljen na portalu „Savremena Kina“ 25.03.2019.