Kako će korona virus uticati na svetske lidere?
“Pandemija će ljudima pokazati zašto je važno imati prave ljude na vlasti. Glasajte za onoga koga želite u krizi, a ne za onoga ko će vas zabavljati kada je sve u redu”.
Ova izjava Brajana Klasa, kolumniste jednog uglednog svetskog lista, privukla je mnogo pažnje prethodnih nedelja. Korona virus već mesecima okupira pažnju svih domaćih i svetskih medija, a još uvek niko ne zna kada i da li će se svet vratiti u prethodno, redovno stanje. Desetine hiljada preminulih i više od milion i po zaraženih ljudi širom sveta od novog virusa za koji, za sada, nema adekvatnog leka. Do pre svega nekoliko meseci prethodna rečenica zvučala bi kao radnja nekog izuzetno teškog filma. Ipak, svetska stvarnost danas je takva da su životi ogromnog broja ljudi praktično u rukama zdravstvenih stručnjaka i političkih lidera.
Tri važna izbora do kraja godine
Evropljani su pre dve nedelje kolektivno izašli na izbore za Evropski parlament u najvećem broju još od 1994. godine. Uprkos najvećem padu, na izborima je ponovo najveći broj mandata osvojila Evropska narodna partija (EPP), dok se na drugom mestu, takođe ponovo, našla grupa socijalista i demokrata (S&D), koja je zabeležila tek nešto manji pad u broju mandata u odnosu na narodnjake. Kada se govori o najvećim pobednicima ovih izbora, to su centristička grupa liberala i demokrata (ALDE) potpomognuta partijom Emanuela Makrona, desni populisti u vidu Evropskog saveza naroda i nacija (EAPN) i grupa Zelenih partija (Greens/EFA). Ove tri grupe su zabeležile najveći rast mandata u odnosu na izbore 2014. godine.
Dosadašnju vlast su činile dve najveće grupe sa parlamentarnom podrškom liberala, a najveća promena nakon ovih izbora biće to što narodnjaci i socijalisti neće imati natpolovičnu većinu. Da bi formirali buduću vlast, moraće da potraže partnera, najverovatnije, u liberalima ili u Zelenima, a vrlo moguće da će birati i široku koaliciju centra u kojoj bi bile sve četiri grupe.
Osim pomenutih grupacija, ozbiljniji pad su zabeležile i grupe levičara (GUE/NGL) i konzervativaca i reformista (ECR), dok je deo partija iz bivše grupe slobode i direktne demokratije (EFDD) zabeležila gotovo identičan rezultat kao i 2014. godine, ali će zbog dela uslova koji postoji za formiranje grupe (minimum 25 mandata iz 7 različitih zemalja) koji se odnosi na broj različitih zemalja iz kojih poslanici dolaze, verovatno ostati razdvojena.
Nedavno završeni izbori jesu pokazali trendove političkih kretanja u Evropi, ali pojedini procesi koji se odvijaju na nacionalnom nivou mogli bi da donesu nova iznenađenja već do kraja tekuće godine. U nastavku teksta pozabavićemo se važnim izborima koji nas očekuju do kraja 2019. godine, a koji mogu doneti jasniju sliku razvoja političke ponude u budućnosti.
Odlazak Merkel i kraj jedne ere
Angela Merkel je nakon serije osrednjih rezultata na regionalnim izborima najavila da se više neće kandidovati za bilo koju partijsku ili državnu funkciju. Iako će ostati kancelarka do 2021, može se govoriti o de facto kraju jedne ere. Ostajanjem na mestu kancelarke do kraja poslednjeg mandata, Angela Merkel povezala bi 16 uzastopnih godina ove funkcije u četiri mandata i tako postala najdugovečnija savremena liderka Nemačke. Ovu eru bi bilo pogrešno nazivati „Merkel era“, iako je najveći deo ovog perioda obeležila politička dominacija ove političarke. Era koja se može završiti njenim odlaskom, počela je sedam godina pre dolaska ove političarke na kancelarsku funkciju u Nemačkoj.